Meni je stalno kao najbolje umjetničko školovanje lebdjela pred očima praktična saradnja učenika uz majstora, na samome djelu, otprilike onako kao u doba Renesanse; drugim riječima, vjerujem da bi mlad umjetnik od talenta najviše koristi imao, i najviše naučio, gledajući kako stariji radi i pomažući mu pri tome kako može (1).

U Općinskoj dvorani u Orebiću od 4. do 7. listopada održan je znanstveni skup XIII. Dani Cvita Fiskovića, u organizaciji Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a pod pokroviteljstvom VII. razreda za likovne umjetnosti HAZU. Ovogodišnji skup na temu Majstorske radionice u umjetničkoj baštini Hrvatske okupio je tridesetak izlagača iz Hrvatske, Slovenije te Bosne i Hercegovine.
Akademik Igor Fisković prigodnim je pozdravnim riječima otvorio skup u petak ujutro. Uslijedila su izlaganja o kamenoklesarskim radionicama ranog srednjeg vijeka na području srednje i južne Dalmacije, od kojih se izdvajaju ona Ivana Josipovića, Ivana Basića, Meri Zornije te Miljenka Jurkovića. Kronološkim slijedom, medijevističke su se teme, zaključno s 15. stoljećem, nastavile u drugoj i trećoj sekciji. O zidnom slikarstvu, iluminiranim rukopisima, zlatarskim i drvorezbarskim radionicama govorile su, između ostalih, Nikolina Maraković, Rozana Vojvoda, Marijana Kovačević i Barbara Španjol – Pandelo.
Drugi dan skupa u potpunosti je bio posvećen renesansnim temama, uz iznimku one Katarine Alamat Kusijanović. Na temelju istraživanja provedenih tijekom nedavne restauracije, dubrovačka restauratorica uvjerljivo predlaže redatiranje i reatribuciju poliptiha s Koločepa i Lopuda u drugu polovinu 14. stoljeća, umjesto do sada uvriježenih Matku Junčiću nedugo nakon 1452. godine. Uslijedio je blok referata o uvijek aktualnoj temi - Jurju Dalmatincu, Andriji Alešiju i Nikoli Firentincu te njihovim radionicama. Vrijedne doprinose katalogu kamene skulpture Kvarnera te organizaciji kamenoklesarskih radionica u Dubrovniku, obitelji Andrijić i Sanmicheli predstavljaju izlaganja Marijana Bradanovića, Renate Novak Klemenčič, Gorana Nikšića te Larisa Borića.
Zaključni niz predavanja drugoga dana, o renesansnom slikarstvu, započela je vrsna poznavateljica slikarstva ikona, Zoraida Demori Staničić koja se je ovom prigodom pozabavila sistematizacijom italo-kretskog slikarstva u nas. Ivana Čapeta Rakić govorila je o radionici obitelji Santa Croce, s naglaskom na tehnologiju rada pojedinih članova iste, a Ljerka Dulibić o problematici talijanskih restauratorskih radionica u drugoj polovini 19. stoljeća na primjerima iz zbirke talijanskog slikarstva Strossmayerove galerije starih majstora. O djelovanju radionica velikana venecijanskog cinquecenta Tiziana i Tintoretta, te njihove formativne utjecaje na umjetnička zbivanja druge polovine 16. stoljeća djelomično je rasvijetlila Nina Kudiš. Izlaganje s nizom novih atribucija zaključeno je pripisivanjem oltarne pale s prikazom isusovačkih svetaca u crkvi svetog Antuna Opata u Lastovu, na istoimenom otoku, rimskom baroknom slikaru Giovanniju Battisti Gaulliju, zvanom Baciccio.
Od izlaganja održanih u prvom dijelu posljednjeg dana, posvećenih baroknoj tematici, izdvajaju se ona Damira Tulića i Mateja Klemenčiča o altarističkim i skulptorskim radionicama Alvisea Tagliapietre i Francesca Robbe te Dubravke Botice o graditeljskim radionicama u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i vezama sa Štajerskom. Posljednja sekcija ovogodišnjeg skupa bila je posvećena istaknutim hrvatskim umjetnicima 20. stoljeća poput Pavla Bilinića, Ivana Meštrovića i Drage Iblera.
Nakon zaključne sekcije izlaganja sudionici su obišli spomenike na otocima Badiji i Korčuli, a prethodnih dana rodnu kuću Cvite Fiskovića te župnu crkvu u Orebiću. Tradicionalno je, također, predstavljen zbornik radova s prethodnog simpozija, XII. Dana Cvite Fiskovića – Metamorfoze mita. Svakako valja spomenuti da je u zaključnoj sekciji drugoga dana studentima zagrebačkog Odsjeka za povijest umjetnosti, ovogodišnjim dobitnicima Rektorovih nagrada, pružena prilika da se predstave stručnoj javnosti.
Unutar široko postavljenog okvira teme simpozija prezentirana su istraživanja i metodologije iz različitih polja povijesti umjetnosti, od kasne antike do 21. stoljeća. Niz novih spoznaja i promišljanja potaknuo je rasprave koje su ukazale na brojna, još uvijek, otvorena pitanja oko formiranja te djelovanja radionica.

(1) Riječi Ivana Meštrovića prilikom odstupanja s Akademije 1932. godine. Citat je preuzet iz izlaganja kolegice Barbare Vujanović koja mi je ljubazno ustupila podatke o izvoru te joj se ujedno zahvaljujem. Arhiv za likovne umjetnosti HAZU, Jedan sat kod Meštrovića, Jutarnji list, Zagreb, 22/1933., 7532 (18.I), 6.

Slike

1. Predavanje dr. Damirja Tulića (foto Danijel Ciković)

2. Ogled Korčule (foto Matej Klemenčič)